Josif Pančić je bio sprski lekar, botaničar i prvi predsednik Srpske kraljevske akademije. Rođen je 17. aprila 1814. godine u mestu Ugrina u Hrvatskoj, u katoličkoj porodici kao četvrto dete. Školovao se u Zagrebu, gde je završio visoku školu Regia Academica Scientiarum. Visoko obrazovanje stekao je u Pešti na Medicinskom fakultetu. Iako po struci lekar, još na studijama je zavoleo botaniku i rešio da se doživotno njome bavi. Njegova završna teza na Medicinskom fakultetu je nosila naziv „Taxologia botanica“. Po povratku u Srbiju, neko vreme je radio kao lekar i vaspitač dece. Za to vreme je upoznao floru Banata, obišao Deliblatsku peščaru i peo se na Karpate, prikupljajući primerke biljnih vrsta. Pre Pančića je u Srbiji bilo poznato samo 200 biljnih vrsta. Kasnije ih on, u svojim najznačajnijim delima ,,Flora Kneževine Srbije“ i ,, Dodatak flori Kneževine Srbije“ , navodi čak 2422. Sa svojim učenikom Savom Petrovićem i italijanskim botaničarem Robertom Vizijanijem,
pronalazi i opisuje čak 54 vrste biljaka koje do tada nisu bile poznate u nauci. Njegovo najveće otkriće je upravo Pančićeva omorika (Picea omorika), relikt i endemit planine Tare i kanjona u slivu reke Drine. Njegova ljubav prema prirodi nije bila ograničena samo na biljke, te je tokom svog bavljenja naukom napisao i nekoliko radova o ribama, vodozemcima, pticama i sisarima. Izučavao je i fosile, stene i
minerale. Beogradsku botaničku baštu osnovao je 1874. godine. Josif Pančič je umro 1888. godine, usred rada. Predgovor za ,,Botaničku baštu“ završio je samo nekoliko dana pred smrt. Sahranjen je u kovčeg od omorike, a njegovi posmrtni ostaci su 63 godine kasnije preneti u mauzolej na Kopaoniku. Na mauzoleju je isklesana sledeća poruka: ,,Da 10 čovečijih godina života živim ne bih mogao potpuno obraditi onu biljčicu koju sam počeo da obrađujem, biljčicu koja se zove botanika. Na vama ostaje da sledeći mom primeru tu biljčicu, naročito njene grane obrađujete.